Test: Beneteau Oceanis 55

Premijerno predstavljen prije nešto više od dvije godine, novi Beneteau Oceanis 55 zamijenio je stari, dizajnom prilično neatraktivan Oceanis 54 te nam je napokon krajem ožujka dospio u ruke.Velike jedrilice uvijek imaju svoje čari, lijepo je njima zajedriti iako su ponekad naporne za upravljanje, no uz umjereno jugo od petnaestak čvorova koje se tog jutra dizalo u Kaštelanskom zaljevu, jedva smo čekali odriješiti cime. Dok smo isplovljavali bez skupog i, prema našem mišljenjuepotrebnog opcijskog Dock&Go upravljačkog sustava s džojstikom, detaljno smo proučili palubna rješenja i vanjski dizajn, a posebno nam se svidjela siva boja trupa koja naglašava ozbiljnost plovila. Projekt drugog najvećeg modela u seriji Oceanis potpisuje renomirani studio Berret Racoupeau Yacht Design, a njihovi su inženjeri 55-ici podarili moćne i suvremene linije poznate s ostalih, manjih modela iste serije predstavljenih nešto ranije, ali veća dužina omogućila je još izraženiju eleganciju, izvrsne proporcije te odličan ukupni dojam. Možda se tradicionalistima neće svidjeti oštre linije, tamni duguljasti prozori pravokutnog oblika te prepoznatljiv rolbar s funkcijom hvatišta škote glavnog jedra, no funkcionalnost takvih rješenja ne može se poreći, naročito u pogledu velike količine palubnog prostora za sigurno kretanje posade, mnogo svjetlosti u unutrašnjosti ili pak jednostavnosti kod upravljanja jedrima.

Za sva mora svijeta

Trup je potpuno novorazvijen te, za razliku od starog modela a prema praksi kod projektiranja manjih modela, ima izražene uzvoje po gotovo cijeloj dužini (engl. chin), koji su u posljednjih desetak godina dokazali da nisu tek efektno dizajnersko i pomodno rješenje već da zaista poboljšavaju stabilnost u plovidbi kod većih nagiba te da ujedno omogućuju nešto veću prostranostkrmenog dijela interijera. Kako bilo, unatoč velikoj širini od gotovo punih pet metara, Oceanis 55 ne izgleda glomazno, što je djelomično zasluga i umjerene visine trupa, ali i već spomenute sive boje trupa, dok mu opcijska tikovina na palubi nekako prirodno pristaje te pojačava dojam elegancije. Ispod vodene površine gaz je testirane izvedbe od 1,91 m značio srednju od triju opcija, a može se dobiti i dublji od 2,30 ili plići od samo 1,56 m, čime i pliće jadranske uvale i lučice postaju dostupnije.

Po uzoru na sportske jurilice, na krmi su dva ne preširoko razmaknuta i dosta duboka lista kormila. uz takvu konstrukciju, veliku čvrstoću i navedene mogućnosti kobilice, Oceanis 55 projektiran je za krstarenje svim morima svijeta, čak i s malim brojem članova posade, jer su sve kontrole jedara dovedene do krmenog dijela kokpita, praktički do samih kola kormila. Iako sparcraftov Performance aluminijski jarbol takelaže 9/10 od gotovo 24 metra ima samo dva križa i postavljen je na kabinu, na umjerenu jugu nismo primijetili da bi to stvaralo ikakve poteškoće. Dapače, cijela je oputa s hvatištima bočnih sartija na boku broda djelovala iznimno čvrsto i postojano, a u svrhu ležernog krstarenja nije montiran ni natezač za trimanje krmenog štraja već samo klasični vijci.

Zanimljivo je, kao i kod ostalih novih Oceanisa, da je jarbol pomaknut više prema krmi i sredini plovila kako bi se dobila nešto veća površina floka i nešto manja glavnog jedra nego što je uobičajeno. Time su njihove površine gotovo izjednačene (66 odnosno 67 kvadrata), vrlo se malo preklapaju te je dobiveno vrlo dobro izbalansirano jedrilje kojim je lako rukovati, što je bitno za manje vješte ili starije vlasnike, ali i za čartersku namjenu, a opet za što ležernije krstarenje. Klasične su dakronske izvedbe zbog potrebne robusnosti i dugovječnosti. U standardu se također dobiva full-batten izvedba glavnog jedra, a može se naručiti i nešto manji samopreletni flok, codezero i genaker, ili pak babystay, što će, uz niz različitih suvremenih materijala, zadovoljiti različite prohtjeve vlasnika.

Udobnost i praktičnost

slijedom konfiguracije snasti, i paluba je dizajnirana s naglaskom na udobnost i praktičnost, ali i s velikom pažnjom posvećenom svakom detalju, kako i dolikuje tolikoj jedrilici. Naravno, nije zanemareno ni opuštanje pa postoji mnogo slobodnih površina namijenjenih sunčanju ili samo lješkarenju, a posebno su zanimljive dvije sa svake strane ulaznih vrata u kabinu, zaštićene kao u našem slučaju odličnim sprayhoodom, pa se na njima može ležati i kod lošijeg vremena. s obzirom na širinu plovila, kokpit i nije toliko raskošan, no prostora za desetak osoba zaista ne manjka,
a približavanjem klupa bliže odličnom središnjem tikovu stolu dobivena je dobrodošla prisnost članova posade te odlična zaštićenost u plovidbi. tomu pomažu i široke bočne stijenke kokpita te ogromna tenda koja se sprijeda spaja na rolbar. Praktičnost i udobnost, osim velikom količinom spremišta u podu kokpita i klupama, ostvarene su i spomenutim sjajnim stolom s čak četirima preklopnim površinama, ležištima za otvorena vratašca kabine, jastucima za klupe u kokpitu ili krmenom platformom koja se može električno otvoriti. Kretanje „raščišćenom” palubom i bočnim prolazima lako je i sigurno čak i za manje iskusne moreplovce, čemu pomažu upuštene bokaporte, tračnica klizača škote floka smještena uz samu kabinu, dobra pozicija čak osam bitvi te još poneko pametno rješenje. Pripaziti jedino treba na vrhu pramca, gdje se nalazi djelomično
upušten sidreni vinč, ali i nezgodno stršeće hvatište baby-staya, a nije nam se svidjelo i to što se sidrenom gavonu pristupa iz skiperske kabine. Ujedno, ne preferiramo jednostavne Facnorove rol-mehanizme poput 290-ice koju je imao naš Oceanis, no za manje zahtjevno jedrenje sigurno će dobro poslužiti kao što je i nama. zato je robusna izvedba špiruna od inoksa odlična, ima gazište za lakši ukrcaj/iskrcaj, a tu je i hvatište za codezero ili genaker, koji smo imali na brodu, ali nažalost nismo imali vremena njime zajedriti.

Magična granica

Upravljačke konzole s relativno malim kolima kormila te jednostavnim nosačima instrumenata dizajnerski možda i nisu najljepše, no svakako su vrlo funkcionalne te mogu udomiti i ekrane većih dijagonala (mi smo imali tri vrhunska B&G-ova zeusa od 7 inča), a zanimljivo je rješenje što su na dvama izdancima s konzola smješteni i veliki vinčevi za škote floka. Te su moćne harkenove 60-ice nadohvat ruke kormilara, no ako netko drugi njima rukuje, malo su preblizu kolima pa dolazi do nepoželjnih dodira. ipak, takvo rješenje omogućuje skiperu, jednom kada se dignu jedra, da njima rukuje praktički sam, ali i veću sigurnost pri rukovanju u zahtjevnijim uvjetima na otvorenu moru. Zapravo, (pre)blizu prvom paru vinčeva, a malo ispred kola te također dostupne skiperu, nalaze se i dvije 46-ice za podigače i škotu glavnog jedra, no voljeli bismo da su barem za broj ili dva jače unatoč manjoj površini jedra. jedan od njih je i električno pokretan. Na baterije od po šest klasičnih spinlockovih Xts stopera nemamo zamjerki, a zgodna su i dodatna dva za zaustavljanje škota floka. Navedenu opremu isprobali smo pri već spomenutom jugu od petnaestak čvorova koje je na mahove dosezalo i 18, te smo zaključili da većih problema s njezinim korištenjem ne bi trebalo biti, naročito kod ležernog krstarenja bez potrebe za brzim i naglim trimanjem. A čak i pri nezgodnim situacijama brod ostaje vrlo neutralan. To se potvrdilo kad su nam se dogodile dvije-tri štraorcade jer nismo na vrijeme laškali škote, ali bez ikakve opasne ili problematične situacije. Brod se pritom samo malo jače nagnuo, nikako neugodno, nije izgubio ni svu brzinu, te smo mogli nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. A brzina nam tijekom cijelog testa nije padala ispod 7 čvorova (u orcu, a tad je i vjetar pao na nekih 12), no u prosjeku smo bez problema te kod nešto povoljnijih kutova bez velikih napora postizali 8,5 do 9,5 čvorova, često i preko toga kada bi vjetar pojačao preko 15. u tim trenutcima s vjetrom u bok u nekoliko smo navrata prešli i magičnu granicu od 10 čv, a pritom nam osmijeh nije silazio s lica. Priznajemo, istočni dio Kaštelanskog zaljeva tijekom testa nije bio osobito valovit, no bez obzira na takve, gotovo idealne uvjete, ostvarene performanse nikako nisu za podcijeniti te vjerujemo da bi se, kod orce u neke umjereno velike valove, brzina minimalno smanjila. Na kormilu je Oceanis dosta izravan te pruža odličan osjećaj i dobre povratne reakcije kod jedrenja, a prireagiranju na okret taman je toliko trom da ne bude nervozan kao manje i lakše jedrilice, a opet je dovoljno agilan. Prisutan je i dobrodošao osjećaj moći, mirnoće i stabilnosti, što se zapravo i očekuje od tako velikog broda, ali nakon pola sata na brodu, jasno je da su u stvaranju 55-ice sudjelovali iskusni profesionalci. Pri povratku u marinu iskušali smo i standardni Yanmar od 75 Ks, što se na prvu činilo graničnom snagom, no ubrzo se pokazalo da su sumnje bile neopravdane. Zavrtjeli smo ga do čak 3500 okretaja, pri čemu smo postigli gotovo 10 čv, no idealan krstareći režim od 2500 do 2700 okretaja znači odličnih 8 do 8,5 čv. za lagodnu plovidbu bez žurbe može se ploviti već pri 2000-2300 okretaja uz 7 do 7,5 čvorova, što su također izvrsne vrijednosti. Pritom je taj uglađeni motor u prostranoj strojarnici odlično izoliran pa se čak i u krmenim kabinama čuje minimalno, a vibracije se praktički ne osjećaju.

Iskustvo s megajahti

Na raspolaganju kupcima čak je pet mogućih osnovnih rasporeda interijera, s trima, četirima ili pet kabina, te dvjema, trima ili četirima kupaonicama. stoga su izvedbe brojne, a testni je model, namijenjen luksuznom čarteru, imao četiri kabine s pripadajućim kupaonicama, te brojnu dodatnu opremu poput klima-uređaja i generatora kako bi se upotpunio luksuzni doživljaj i maksimalno se povećala udobnost krstarenja. a ona je za jednu serijsku jedrilicu na zaista visokoj razini, ponajprije jer je oblikovanje interijera zasluga poznatog studija Nauta Design koji se bavi i megajahtama. Unatoč dosta modernim oblicima, projektanti su uspjeli postići tradicionalan brodski štih i ugodu koju među ostalim pružaju i lagano zaobljene ivice pregradnih elemenata i namještaja. ugodna atmosfera dodatno je naglašena posebnim brodskim alpi mahagonijem te podnicama od laminata slične boje, kao i decentnom kombinacijom sivih i bijelih tonova kod ostalih korištenih materijala. ulazak je vrlo lagan zahvaljujući blago položenom stubištu pri nekih 45 stupnjeva, a osim ergonomski oblikovanih gazišta, za sigurnije korištenje pri nagibu tu su i izvrsni rukohvati. Cijeli interijer, posebno salonski prostor s kuhinjom, velikodušan je prostorom u svim smjerovima, a ne preveliki panoramski bočni prozori daju dodatnu povezanost s morem, dok je zanimljivo da su palubni otvori ograničeni brojem i dimenzijama kako bi se smanjio utjecaj snažna sunčevog zračenja. Salon za druženje doslovce je raskošan, kuhinja razvedenog i plitkog u-oblika nije ništa manje privlačna, a jedino bismo voljeli da je skiperu na raspolaganju nešto intimniji, odvojen radni prostor. Doduše, na njegov kutak sa stolom i ormarićima i nemamo prigovora, ali mjesto gdje sjedi dio je sofe, točnije jednog njenog velikog lounge dijela, idealnog za lješkarenje. Praktično je to što se jedan dio te sofe premješta uza stol kako bi osam osoba bez problema objedovalo. Prekoputa je još jedna ugodna sofa dvosjed, no s nje stol nije nadohvat ruke. Kuhinja je zato zaista pohvalne izvedbe i opremljenosti, s brojnim spremištima i dvostrukim hladnjakom, pa ni zahtjevniji brodski kogoti neće imati prigovora.

U krmi malo ugodnije

sve četiri kabine slične su, vrlo visoke razine udobnosti, krmene su ipak nešto prostranije, malo širih ležajeva te s više otvora, dok su pramčane višeg stropa, no ni u jednoj se članovi posade ne bi trebali osjećati zakinuto. jednako je s kupaonicama koje su vrlo lijepo uređene, siva im boja daje određenu „ozbiljnost”, a jedino smo očekivali električne izvedbe zahoda umjesto ručnih. No saznali smo da se u škveru doplatne električne školjke ispiru slatkom vodom iz brodskih spremnika, što i nije osobito dobro kod čartera, pa će zamjenu i prilagodbu uskoro izvršiti domaći meštri. Treba napomenuti i da je najprostranija kupaonica krmena desna jer jedina ima odvojenu tuš-kabinu, pa će pripadajuću kabinu zasigurno odabrati skiper ako je ravnopravan član posade. U suprotnom, skiper će dobiti petu, zasebnu kabinu, potpuno odvojenu u pramcu, s pristupom kroz veliku bokaportu, što i nije najsretnije rješenje za praktički najvažniju osobu na brodu, ali srećom njezine pristojne dimenzije i solidna opremljenost ne bi ga trebali zabrinuti. sve kabine imaju vlastite kontrole moćnog sustava klima-uređaja, mnogo spremišnog prostora i praktičnih pretinaca, a treba pohvaliti i robusne izvedbe okova, kvaki na vratima i ostale opreme za koju se čini da će stoički podnijeti dvadesetak tjedana „maltretiranja” čarterskih gostiju godišnje. za svaki slučaj doplaćena je i opcija spuštanja stola u salonu kako bi se složio ležaj za još dva gosta, no sumnjamo da će se ta mogućnost na ovom Oceanisu često koristiti. Naime, ovu će 55-icu zasigurno prije odabrati zahtjevniji gosti koji žele vrlo solidnu, luksuzniju veliku jedrilicu, dobro opremljenu, prostranu i udobnu za veće društvo, a slične će zahtjeve imati i privatni brodovlasnici, koje će, osim toga, sigurno osvojiti jednostavnošću upravljanja i rukovanja jedrima, privlačnom izvedbom interijera i funkcionalnošću kokpita. Uz brojne mogućnosti odabira rasporeda interijera te opcijske opreme, vlasnici će ju ujedno moći personalizirati za svoje potrebe, pa bile one na razini plovidbe dalekim oceanskim prostranstvima ili samo uzobalnog krstarenja od otoka do otoka, kao na jadranu. Performanse i kvaliteta izrade pritom nikoga neće razočarati, kao što nisu ni nas, baš kao ni škver Beneteau koji je tom jedrilicom pokazao da se ne hvale uzalud tradicijom dugom 130 godina te da njihova serija Oceanis ne uživa bez razloga visoku reputaciju kod mnogih nautičara diljem svijeta. Osnovna cijena od 339.500 eura pritom se čini i više nego pošteno odmjerena za tu lijepu jedrilicu, a čak i s doplatama od stotinjak tisuća eura kao na testiranom modelu još uvijek nudi odličan omjer uloženodobiveno, pa ne sumnjamo da će velik broj 55-ica zaploviti svjetskim morima.

Za više informacija: sales@ultra-sailing.hr

Za Ultra d.o.o. (Vedran Rožić – Magazi More)