Otok Susak – nezaboravna nautička destinacija

Konačno Susak! Dugo je ovaj otok bio na listi „to do“ želja. Možda zato što je izoliran, malen, dalek, pješčan, lijep, osebujan i geološki različit od ostalih hrvatskih otoka. Nije razočarao! Imali smo sreću istražiti ovaj otok (3,7km četvornih) za mirna vremena, krajem ožujka.

Na otok Susak smo stigli u suton, katamaranom Isla 40 „Island Escape“ iz flote Ultra Sailing koji smo prebacili iz charter baze u Trogiru do Pule. Sretni smo što je „Island Escape“ bio u Top formi i s grijanjem koje u proljeće dobro dođe kad se spusti noć. Iznenadilo nas je što je na Susku već krajem ožujka bilo nekoliko jedrilica koje su bile usidrene na pješčanoj uvali Bok. Budući da katamaran ima niski gaz, priuštili smo se vezati unutar lukobrana kraj brodica stanovnika Suska.

• 

• 

• 

Gdje se vezati na Susku?

Susak ne preporučujemo kao sigurno utočište (direktno je otvoreno na buru), ali za lijepa i stabilna ljetna vremena ovo je odlična jedriličarska destinacija.

• 

Kada uplovljavate s desne strane primijetit ćete lukobran koji je rezerviran ljeti za izletničke brodove, a zimi za katamaranske linije Malog Lošinja, Rijeke, Pule. Ova svakodnevna linija održava život na otoku iako smo putnike mogli prebrojiti prstima jedne ruke.

• 

• 

• 

• 

Unutar lukobrana Lučka Uprava napravila je malu marinu sa strujom i vodom, ali zbog pjeskovitog tla ne preporučuje se jedrilicama s dubokom kolombom posebice u najdesnijem kutu marine gdje je dubina oko 1 m. Pazite da ne sidrite od ravnine lukobrana prema kraju prostrane susačke luke gdje je svugdje plitko Okvirna cijena veza na Susku za katamaran duljine 11 m je bila 500 kn. Priključak za vodu i struju je nov, a dočekao nas je ljubazan mornar. Kontak broj za privez na Susku je 09993358760
Iako postoje kontejneri za smeće i otpadno gorivo, bilo bi lijepo da svoje smeće ne ostavljate na ovom čistom otoku. Na Susku nije moguće kupiti gorivo ni plin. Odmah do privezišta nalazi se market koji je otvoren samo ljeti.

Druga opcija je sidrište za cca 30 tak brodova u velikoj lijevoj uvali Suska (Uvala Bok). Sidrite makar 100 m dalje od obale jer postoji opasnost od nasukavanja na velike pješćane sprudove i nanose.
Treća opcija je sidrište u uvali Tiesni (SE strana otoka). Po sredini uvale je dubina 13 m i ovo je ujedno i najstjenovitiji dio otoka, ali i dalje otvoren na vjetrove. U slučaju da vas uhvati bura na Susku najsigurnija je mala i lijepa uvala Porat na sjeverozapadnom djelu otoka. Napomena, od drugih vjetrova ova uvala nije zaštićena.

Što je na Susku zanimljivo?

Pijesak
Rano jutro i promjena sata su nas dočekali u ožujskoj magli. Stoga su fotografije sive, ali se može nagovjestit kolorit koji bi bio vidljiv u sunčanim danima. Da, trebalo bi posjetiti Susak i ljeti. Pjeska ima u izobilju i doseže do prvih redova kuća. Glavna plaža u uvali je plitka i velika, do nje je i košarkaško igralište. Uvala je mirna, otvorena, plitka i mami vas da uskočite u nju.

• 

• 

• 

Traktori i bicikle
Jedino što se ujutro na Susku čuje su traktori. Donje Selo (Spjaža) je promenada različitih traktora i bicikla. Čak su i prometni znakovi označeni za traktore. Kasnijom šetnjom uspjeli smo naići na samo 1 auto (Smart) i to s registracijom „Traktor“.

• 

• 

• 

Naselje na Susku
Na otoku postoji samo jedno mjesto, Susak (Sansego). Dva su naselja Donje Selo ili Spjaža (uz more) i starije Gornje selo ( na brdu). Povezani su krivudavim kamenim stubištem.

• 

• 

• 

Iz Gornjeg Sela se pruža prekrasan pogled. Kuće su uglavnom primjereno obnovljene i u vrijeme našeg dolaska veliki broj kuća je bio u restauraciji. Nema nadobudnih modernih gradnji i nadogradnji pa je šetnja Starim selom kao nekakav vremeplov.

• 

• 

• 

• 

• 

Susak je zaštičena spomenička baština Hrvatske, tako da je srećom zabranjena bilo kakva nova gradnja osim restauracije.

• 

• 

• 

• 

Nema hotela, nema motela, nema nebodera, nema nedovršenih objekata, nema ničeg što ukazuje na masovni turizam…..zato prošetajte.

• 

• 

• 

• 

Mještani otoka Suska

Osim mornara, gospođe koja nam je prodala med, nekoliko građevinara , konobarice u Udruzi iseljenika, nikog drugog nismo sreli. Iznenadila nas šačica ljudi koji su čekali lokalnu trajektnu liniju ujutro u 7. U magli.
Svojevremeno je otok Susak bio najgušće naseljeni prostor u bivšoj Jugoslaviji. Masovno iseljavanje s otoka je počelo 1964. godine, uvođenjem poreza na vino, inače glavnog susačkog proizvoda. Tvornica za preradu riba se zatvara, a 1960-ih godina počinje masovno iseljavanje. Čak 1395 suščana napušta otok zbog političkih i ekonomskih razloga. Svatko tko je mogao čamcima na vesla bježi u Italiju, a odatle za Sjedinjene države. Danas, najveći dio sušćanskih iseljenika (Sansegoti) živi u Sjedinjenim Američkim Državama, najviše u New Jersey, Hoboken.

• 

• 

• 

• 

Iseljenici i njihovi potomci se vraćaju ljeti na Susak gdje se organiziraju tradicionalna susačka vjenčanja i to uglavnom u Kolovozu. To je prilika da se vidi specifična narodna nošnja otoka Suska koji iseljenici njeguju. Razlog za ljetni dolazak na Susak!
Osim narodne nošnje, Susak je karakterističan po specifičnom govoru. To je otočki jezik mješan s američkim..Stoga nam je bilo ugodno čuti u glavnom lokalu (otvorenom i zimi) – Klubu Iseljenika simpatičan podrav za doviđenja “Ala- bye! “.

• 

• 

• 

Jedna od zanimljivosti otoka Suska je ta da su poznati kao zatvorena zajednica. Govorilo se da su suradnici iseljenih Suicana na dokovima u New Yorku, mahom Portorikanci i Afro-Americanci, prije naučili govorit po suicansku nego su Suicani engleski. Vremeplov Suska, njihovu tradiciju i životna uvjerenja možete pogledati na fotografijama u klubu iseljenika.

Što raditi na Susku?

Prošečite od Donjeg Sela do Gornjeg i dalje nastavite šetnju do svjetionika. Skupa s povratkom to je ukupno 5-6 km ugodne šetnje održavanim puteljkom kroz vinograde skrivene trstikama.

• 

• 

• 

Iznenadit će vas ulazi u vinograde, prolazi kroz pječane kaskade, po čijim rubovima raste trstika.Kaskade nisu prirodne formacije, već su ih izgradili otočani kako bi dobili obradive površine na kojima su uzgajali povrće i vinovu lozu. Oni su ujedno i posadili trsku po rubovima tih kaskada, kako bi zaustavili ili barem ublažili eroziju tla. Ako naiđete na domaće vino sa Suska- kupite ga!

• 

• 

• 

Za vinoljupce – autohtoni vinogradi Suska

Prije nego što su se specijalizirali za ribarstvo i vinogradarstvo, stanovnici Suska su na svom otoku uzgajali bob, žitarice (pšenica, ječam, slatki sirak) i bavili se ovčarstvom. Kada je zbog razvoja pomorstva na obližnjem otoku Lošinju porasla potražnja za usoljenom ribom, okreću se intenzivnije lovu srdela. Tijekom 19.st raste i potražnja za vinom. Pješćano, antifilokserično tlo sačuvalo je stare authohtone sorte loza, pa se vinogradi šire sve do nevjerovatnoh 96% ukupne površine otoka početkom 20 st.1950 g. Je na Susku raslo i rađalo preko 1,6 milijuna čokota loze. Od 30-ak sorti grožđa najzastupljenije su bile tri autohtone vinske sorte – crno čarno grozje i susac i crvena trojišćina. Zbog usitnjenosti parcela pod vinogradima (do 800 trsova) i terasatskog terena , sve se radilo ručno, a vinogradari su ujedno bili vinari i trgovci. Grožđe i vino su sami prevozili i direktno prodavali na Lošinju, Cresu i u Istri, bilo za novac ili u zamjenu za potrebnu im robu (za 100 kg grožđa moglo se dobiti 5kg vune, 6kg ovčjeg sira, 10 l maslinovog ulja ili 400 kg ogrjevnog drva). Sličnu samostalnost u poslovanju Sušćani su pokazivali i u ribarstvu, gdje se jedino sam ribolov velikim mrežama ( tratama & zagoncima) obavljao zajedničkim snagama „ribarskih družina“. Sve nakon podjele ulova bilo je individualno – soljenje, skladištenje, prijevoz i prodaja. Tek između dva svjetska rata tradicionalni način poslovanja počinje uzmicati pod pritiskom suvremenih gospodarskih kretanja. Sušćani se udružuju u vinarsku zadrugu i 1935. U luci grade veliki, moderan vinski podrum kapaciteta 6000hl. Par godina kasnije u blizini je podignuta tvornica za preradu ribe, u kojoj se godišnje znalo obraditi i do 450 t većinom plave ribe. Tvornica je zatvorena 1959. I srušena zbog izgradnje današnjeg marketa. Zgrada podruma (zatvorenog 1964) još uvijek postoji kao podsjetnik na „slavne dane“ sušćanskog vinogradarstva. Danas, usoljene srdele i domaće crno vino postali su rijetkost na Susku

Izvor: TZ Susak