Ultra Figaro avantura: Jedrenje od Dubrovnika do Splita

Završila je još jedna Južnodalmatinska regata koju organizira JK „Orsan“ iz Dubrovnika s 45 prijavljenih jedrilica. Naš skipper  – figarist Emil Tomašević  odjedrio je  sam , a mi smo se ukrcali na  „Ultra Figaro“  tek na kraju regate.

Za početak bi htjela naglasiti kako je, bez obzira na to što regatni brod Ultra Figaro baš i ne nudi nekakav poseban luksuz, a i njegov “gazda” ima svoja pravila, jedriti od Dubrovnika do Splita uvijek motivirajuće iskustvo. A i ljeto je, tako da se čovjek u raznim uvjetima puno lakše snađe i prilagodi.

Proglašenje Južnodalmatinske regate u hotelu „Lapad“ Dubrovnik

Kao i obično, Dubrovčani su zadnju večer organizirali proglašenje regate u predivnom hotelu „Lapad“ u Dubrovniku. Ugodna zabava trajala je do kasnih jutarnjih sati, a sutradan je trebalo krenuti po našeg četvrtog člana posade s ukrcajem u Korčuli – nekih 40 NM od Dubrovnika.

Godinama se nekako navikneš da na našim kraćim i dužim gitama uvijek rado primamo “goste”. Nekad su to bili naši prijatelji, sada su to sve više djeca naših prijatelja… Osvježenje u vidu mladih ljudi na brodu su sasvim novo otkriće, i s njima iznova sve otkrivamo; počašćeni što su se odlučili za morske avanture upravo s nama.

U Korčulu smo stigli predvečer jedreći u orcu… uhhh… U špici sezone, bez gumenjaka i naravno bez pasarele na regatnom brodu uspjeli smo, isključivo zahvaljujući poznanstvima, dobiti mjesto na vezu u ACI marini Korčula. Rezervacije su inače moguće isključivo putem interneta – ONLINE i ACI ih naplaćuje nešto skuplje. Nismo se ni vezali, a pred brodom su se skupili skiperi koje poznajemo godinama. Osim njih, pred brodom su uglavnom zastajali Francuzi koji itekako znaju što je Figaro… No vjerojatno po prvi puta vide „cruising line“ Figaro s posebnim dodatkom madraca na napuhivanje; kao dodatni ležaj, koji je čekao četvrtog člana posade.

Korčula se čini najljepšom na svijetu, i to svaki puta kada se nađemo tu. Gradić je poznat po rodnoj kući Marka Pola – trgovca i pustolova iz XIII. stoljeća. Tijekom dugog niza godina provedenih u zarobljeništvu, Marko Polo je uspio ispričati svom sudrugu sva svoja putovanje i dogodovštine iz daleke Kine; od kojih je najzanimljiviji njegov boravak na dvoru kinesko – mongolskog cara Kublaj-kana, gdje je uspio dogurati čak i do carskog službenika. Kada je izašla knjiga pod naslovom „Milijun“ (Čudesa), postala je jako popularna jer je otkrivala, za to vrijeme, neviđene prostore. Navodno je čak i motivirala samog Kolumba i ostale moreplovce tog doba da se kao i Marco otisnu u nepoznato.

Stara jezgra Korčule savršeno je mjesto za šetnju. Zbog propuha koji vlada, građena je tako da ima središnju ulicu, a sporedne nisu sukladne i ne podudaraju se. Ove godine, za divno čudo, nije bilo one panične gužve na koju se zna naletjeti u špici sezone. Mjesto u restoranu se našlo brzo, red u samoposluzi nije bio dug, a od lijepih mjesta izdvojila bih Galeriju „Vapor“ u kojoj uvijek ima lijepih i interesantnih izložbenih primjeraka.

Umjetnici u Korčuli često nalaze svoju inspiraciju. Jedan od njih, s kojim smo uspjeli popiti kavu je i Dragan Lukić – Luky, poznati hrvatski pjevač, skladatelj i producent. Meni poznat još od sviranja grupi „Đavoli“ koju smo slušali kao tinejdžeri, zatim ’90-tih kao producent meni najbolje rap grupe The Beat Fleet (TBF) te solo albuma „Ararita „ koji smo znali preslušavati u autu i albuma V.I.T.R.I.O.L. Nadam se da će mi oprostiti što ga spominjem, ali dojam je ostavio svojim otočkim stilom života u Korčuli; ribarenje, jednostavan život i more …..o muzici ni „M“….

Stvarno je šteta napustiti Korčulu… ali moramo dalje, vrijeme curi… Odlučili smo ne ići standardnom rutom Korčula – Šćedro – Hvar već malo posjetiti poluotok Pelješac te istočnu stranu otoka Brača.

Na samom vrhu Pelješca nalazi se uvala Lovište. Mi smo se smjestili u lijevom kraku Mirci, gdje je dozvoljeno sidrište, nitko ništa ne naplaćuje, more je čisto. Restoran „Bili Dvori“ dobar je izbor s nekoliko svojih bova. S miješanim mesom sigurno nećete pogriješiti. Samo mjesto nakon obilaska Korčule i nije previše zanimljivo, puno je nedovršenih kuća, ali zato možete provesti mirnu večer na sidru i ujutro kupiti kruh.

Naše slijedeće odredište su Pučišća na otoku Braču… Staro i nekad bogato mjesto poznato je po svom kamenolomu, srednjoj klesarskoj školi i po tome što je tijekom II. sv rata mjesto spaljeno do temelja kao kazna što su Pučišćani prvo opili, a zatim pokrali Talijanske vojnike. Ovi vrijedni mještani obnovili su sve svoje kuće, pa vas zaslijepi bjelina njihovih zidova, krovova i razbacivanje kamenom ( čak je i javna rasvjeta od kamena ili npr. tuš na plaži)…. Kao i zadnji put kada smo bili tu, odmah nam je konop uhvatio kapetan Marinović – Pučiški zet. Ovo je mjesto bez gužve, gdje umjesto buke čujete muziku đaka iz glazbene kolonije, mjesto gdje možete sjediti cijeli dan u vrtu restorana s besplatnim internetom i simpatičnim osobljem, a vez s vodom i strujom ne košta puno (150 kn za brod od 10m)…Srećom ovo mjesto nije na popularnoj ruti čarteraša pa ga doživljavamo kao oazu u srcu sezone … doći ćemo i dogodine!

I eto nas u krajnjoj točci – Postira na Braču gdje jedriličar Igor Piacun organizira svoju – postirsku – Malu noćnu regatu… Ove je godine stiglo nekih 10 tak jedrilica, svi spremni za noćno ludovanje u portu pod reflektorima. Pobijedio je „Ufo“ s posadom iz JK Split. Zbog hladnijeg vremena, izgledalo je kao da je manje ljudi nego prošle godine, ali nas to nije omelo u dobrom provodu (pogotovo one mlađe od 18 hmmmmm)… Igor je opet napravio vrlo zanimljiv događaj.

Za kraj gite uspjeli smo iod Maxa dobiti majice njegovog benda „Ljetno kino“. Spot iz filma „Balavica“ u kojem je bend izabran upravo zbog Marka, koji u njemu glumi, a s nama je dosad bio na giti barem 3 puta.