O regati La solitaire du Figaro

Usamljenici pod jedrima – naš suradnik, koji je i sam djelomično bio dio ove mitske priče, pokušao nam je dočarati taj čudan pojam, neobične likove i veliku pomorsku tradiciju na kojoj je stvorena ta regata; preciznije rečeno, to je cijela filozofija i način života, toliko različiti od naše hrvatske jedriličarske stvarnosti…

S obzirom na moje skromno znanje francuskog, dovoljno samo za kupnju hrane u dućanu, plaćanje cestarine ili polovično razumijevanje uputa za regatu, shvatio sam pojam „La Solitaire“ kao nešto statusno, kao imenicu… Ali što je pjesnik htio reći nazivajući regatu upravo tako? Najbrže i površno rješenje bilo je otvoriti Google translator, u kojem sam dobio poprilično čudan odgovor: „La Solitaire” – „usamljenik”.

Da, možda ima i nešto istine u tome, jer tipovi koje sam upoznao i koji, makar su dobra većina isti, iz godine u godinu jedre regatu s četirima etapama (od kojih svaka ima otprilike 500 NM i obuhvaća tri, ponekad i četiri noći) sami na brodu, u ludom regatavanju po Biskaju, La Mancheu, uz obalu Bretagne i Normandije, i jesu poprilični usamljenici. Bar tako djeluju, tako pričaju i tako se ponašaju. S malim oscilacijama, nema ih nikad manje od četrdesetak…

Čudan neki pojam, likovi i pomorska tradicija u kojoj jedre i natječu se, jako različita od naše hrvatske jedriličarske stvarnosti. Imao sam posebnu priliku i privilegiju jedriti pripremne regate s njima, učiti njihov način jedrenja, njihovu filozofiju i način života, pa sam i shvatio status, mit i, ako hoćete, imidž koju riječ La Solitaire tim takozvanim „usamljenicima“ i donosi.

Pojam „La Solitaire”

Da Vam skratim muke objašnjavajući, dostatan je samo jedan primjer: nakon završetka La Solitairea 2012. našao sam se na cilju u Cherbourgu kao promatrač i navijač, te sam dobio priliku da, zajedno s Adrienom Hardyjem, prebacim Figaroa u nekih cca 150 NM udaljen Le Havre. Dan prije otišao sam u isti taj Le Havre i ostavio moj stari kombi da me dočeka spreman za put kući nakon transfera. Čim smo stigli na odredište brodom, i to u nedjelju popodne, kombija nije bilo. „Pauk“ je bio brži i moj me kombi čekao u policiji. Moj domaćin i poznati figarist Adrien Hardy dočekao je jutro sa mnom, otišao odmah u policiju i predstavio se, rekao da se upravo vratio s La Solitairea, da je veoma iscrpljen te da sam ja njegov kolega koji je pomogao u prebacivanju broda i kojemu su oni digli kombi polupropisno parkiran ispred jedriličarskog kluba. Kombi je odmah vraćen uz ugodnu ispriku i objašnjenje o polupropisnom parkiranju, bez naplate globe, takse, čak i bez posebne provjere vlasništva.

Pojam „La Solitaire” tada mi je postao jasniji. Otvorio je čak i policijska vrata u Francuskoj. Bez obzira na to što on zapravo znači, on je brend o, kako bismo mi rekli, „čojstvu i junaštvu“ na moru u zemlji punoj pomorske tradicije, kulture i nadasve vještine. Usamljenici, realno, baš i nisu. Svake godine krug regata oko La Solitairea i sam La Solitaire jedri 40-ak kormilara, i to sad već odrađenih 45 puta ili gotovo 45 godina, mnoštvo sponzora, fotografa, novinara, tehničara preparatora, sudaca, cijela jedna karavana koja se u srcu ljeta seli uz Atlantsku obalu na punih mjesec dana.

Popularni usamljenici

Pravog imena La Solitaire du Figaro, to je regata solo jedriličara i jedan od najpoznatijih sportskih događaja u velikoj Francuskoj upravo zahvaljujući i drugom dijelu imena koje dolazi od jednog od većih dnevnih listova u toj mnogoljudnoj zemlji. Zahvaljujući pariškom listu Le Figaro koji sponzorski daje ime regate, solo jedriličari već tijekom 80-ih u medijima više nisu usamljenici, dapače, svatko od njih ima godišnji budžet od 100.000 do 300.000 eura, od njega žive i rade, upravo to, jedre sami, uzduž i poprijeko uglavnom francuske Atlanske obale s kratkim izletima do Engleske, Španjolske ili, od ove godine, čak i do irske (Fastnet Rock) obale, a prati ih ogromna grupa navijača, poštovatelja ili jednostavno jedriličara koji bi makar jednim krajičkom mozga željeli biti upravo na njihovom mjestu.

Svi postaju mit, a pobjednici postaju prave legende o kojima se dugo priča i koji, kad požele, skupe novac i sponzore pa jedre sličnu regatu oko svijeta (Vendee Globe) ili čuveni Route de Rhum ili čak pobjeđuju u prvom dolasku na Volvo Ocean Race (Franck Cammas). Sve je počelo, sad već davne, 1970. godine, i to na tzv. Half-Tonnerima, bez mnogo elektronike, na brodovima dužine oko 10 m s pataracima. Jedrili su sami, bez medija i pratnje, potapali se i lomili jarbole, spašavali se međusobno i pobjeđivali jedan drugoga. Danas sve poznata imena oceanskog jedrenja kao što su Philippe Poupon, Jean Le Cam, Alain Gautier, Franck Cammas, Michel Desjoyeaux, Armel Le Cleach, Jeremie Beyou, pa do posljednjeg pobjednika Vendee

Globea mladog Francoisa Gabarta, imaju nekoliko godina jedrenja u klasi Figaro te na regati Solitaire.

Sve je počelo od ideje jednog od skipera Half-Tonnera (za kojeg se pretpostavlja da je zbog svoje naravi uvijek imao manjak posade), sada već slavnog Joana de Kata zvanog „barbeu excentrique“ (u prijevodu: ekscentrični bradonja), koji je nagovorio ostale kormilare u klasi da krenu u uzobalne solo regate na svojim brodovima, umjesto da se, kao i on, uostalom, muče u traženju posade… Tada poprilično osebujna ideja, sami i bez posade uz obale Biskaja ili, još preciznije, Bretanje na Half- Tonnerima, odmah je, spomenute 1970., privukla medijsku pažnju i zaživjela, a La Solitaire je započeo…

Pravila iz biciklizma

Prvo izdanje regate imalo je samo dvije etape. Kasnije se regata proširila na tri, u kojima je bilo dosta problema jer prije 40-ak godina autopiloti, pogotovo za Half-Tonnere od 10 metara, gotovo da nisu ni postojali, a brodovi su imali pomičnu krmenu oputu jarbola, tzv. patarace, koje ste morali mijenjati pri svakoj manovri, a ako pogriješite, ostajete bez jarbola, pa nije ni čudo da bi do cilja od ukupno 20-ak natjecatelja, za tadašnje mogućnosti veoma hrabrih, jedva dolazilo njih 7−8. Ekscentrični Bradonja i društvo u pravilima su vrlo brzo kopirali i biciklizam, jedrilo se na zbrojena vremena, a ne na mjesta u etapama, a svaka pomoć ili asistencija brodu u regati zasluživala je direktnu diskvalifikaciju.

Regata zahvaljujući posebnim pravilima vrlo brzo postaje veoma popularna, u nju se izravno uključuju i mediji, pazi se i na termin da se zbog popularnosti ne poklapa s razvikanim Tour de Franceom u biciklizmu, a usamljenici lagano postaju pravi profesionalci, mitovi i legende, nikako ono što pojam La Solitaire znači ili nekakvi čudaci, ne daj bože ekscentrici. Od 1990. godine jedri se i na potpuno identičnim brodovima, Beneteau Figaro 1, a sve su etape, sada već sve četiri, izjednačenije u rezultatima, dok je uzbuđenja i interesa sve više. Brodovi su sve bolje pripremljeni, oprema provjerena na sad već postojećim manjim solo regatama i treninzima, jedri se i nekoliko regata prije od po 300 Nm kao tzv. kvalifikacije i pripreme za najvažniji događaj sezone, La Solitaire du Figaro.

Od 2001. godine jedri se i na novijem, sadašnjem modelu broda Beneteau Figaro 2, koji kao prava jurilica više nema nikakav interijer, ima balastne tankove, ali prema ideji Ekscentričnog Bradonje, od samog početka brodovi su „normalni“ i opremljeni kao i svaki drugi regatni brod za posadu, bez rol-floka i s normalnim spinakerom. Beneteau Figaro 2 kao klasa broda ili tip broda ima potpisan La Solitaire sa zaključno 2017. godinom, jedriličari ga iz milja nazivaju „Four wheel drive“ jer ide dobro uz vjetar i niz vjetar, čvrst je i robustan i nije uvijek što se očekuje od regatne jedrilice, ekstremno brz, lagan i lomljiv. Upravo je ono što samcima treba, pouzdan prijatelj u noći, u orcu i krmu, po bonaci i neveri.

Komplicirane regule

Zahvaljujući svemu spomenutom, usavršavaju se i posebne tehnike jedrenja, manovre, koriste se posebni treneri, tehnike spavanja i nespavanja. Na brodove se uvode kompjuterski sustavi za navigaciju, dvostruki autopiloti… Svaki „usamljenik“ ima po jednog ili više „preparatora“ koji se brinu o pripremi broda i svim detaljima opreme, postoje i sudci koji provjeravaju brodove do najmanjeg detalja prije svakog starta i u cilju, a sve prema kompliciranim pravilima klase od preko 100 stranica u kojem je propisano sve, do i najmanjeg detalja, uključujući i to koliko vode za piće, čitaj „pokretnog balasta“, svaki natjecatelj može ponijeti sa sobom u jednu etapu utrke.

Da sve bude ljepše, brodovi su u potpunosti izlijepljeni sponzorskim logotipovima u različitim bojama, sve prati velik broj fotografa i novinara, cijela Francuska, pa i šire, sve podsjeća na malu cirkusku karavanu Formule 1 na moru i offshore jedrenju. Od samih početaka u regati sudjeluju i žene. Jedna od prvih je Engleskinja Claire Francis, koja je davne 1975. zabilježila do sada jedinu žensku pobjedu u jednoj etapi. Uz najuspješnije, domaćine Francuze, uglavnom Bretonce koji zapravo jedre u svom dvorištu, u regati ima sve više engleskih jedriličara koji vježbaju u posebnom sindikatu sponzora Artemis, tu je i poneki Španjolac, jedan Portugalac, Irac i Talijan. Odnedavno i moja malenkost, Hrvat koji se u prvoj godini i kvalificirao za glavni zgoditak La Solitairea, ali za ozbiljan nastup ipak treba i sponzora…

Ovogodišnje, 45. izdanje La Solitaire du Figaro odrađeno je u četirima etapama te je po samoj ruti bilo iznimno zahtjevno:

1. Od Deauvillea (donja Normandija) do Plymoutha u Engleskoj uz obavezna dva prijelaza La Manchea i dugo jedrenje uz englesku obalu.
2. Iz Plymoutha pa sve do irske obale s obavezom obilaska čuvenog Fastnet Rocka i povratkom u Francuski Roscoff.
3. Iz Roscoffa po plimama i osekama s razlikama i preko 10 m kroz struje i hridi Bretanjske obale sve do opet veoma poznatog Les Sables de Olonnea u sredini Biskaja u pokrajini Vendee.
4. Iz Les Sables de Olonnea opet uz, za većinu domaće, bretonske hridi i pličine na granicu s Normandijom u obalni grad Cherbourg, koji sad već treći put ponovno postaje završetak La Solitairea.

Svemirska konkurencija

Favorita je bilo mnogo: od pobjednika posljednjih dvaju izdanja utrke Yana Elliesa; dvostrukog pobjednika iz prethodnih nastupa Jeremiea Beyoua; prvaka Francuske u solo jedrenju koji nikad nije pobijedio La Solitaire (nastupajući na njemu dosad punih 15 godina) Gildasa Morvana; preko mladih snaga, bivših i sadašnjih skipera najvećeg francuskog sponzora jedrenja i po budžetu najvećeg sportskog sponzora u Francuskoj, Massif Marinea,

Fabiena Delahayea i Paula Melihata; Konkurencija je dijelom i zbog nedostatka sponzora u skupljim i većim projektima bila zaista svemirska. U ovom 45. izdanju sudjelovale su i dvije žene, Isabelle Joschke kojoj je to čak peti nastup i koja je usput na kvalifikacijskim regatama i treninzima bila i moj mentor, zadužen od klase kao jedan od iskusnijih natjecatelja, te Claire Pruvot, Normandijka kojoj je to drugi nastup na regati.

Regata je, kao i svaki La Solitaire dosad, imala veoma interesantnih momenata. Ukupni pobjednici, odnosno prva trojica, znači pobjednik Jeremie Beyou, drugoplasirani Corentin Horeau te trećeplasirani Charlie Dalin, jedrili su ukupno kroz otprilike 12 dana i 20 sati s ukupnom razlikom od samo 21 minutu zbrojenog vremena između prvog i trećeg, te ispod sat vremena između prvog i šestog u ukupnom poretku! Kad se još uzme u obzir da je vodeći nakon jedne i pol odjedrene regate na rubu Engleske (Cape Lizard) Yann Ellis izgubio jarbol i zamalo završio na hridima samog svjetionika, te da je odmah nakon starta treće etape vodeći nakon prve dvije Fabien Delahaye doživio gotovo istu sudbinu, zbog koje se morao vratiti u luku starta na popravak jarbola te ostati po pravilima za asistenciju minimalno dva sata, a kasnije i odustati, dovoljno govori o samim uzbuđenjima i izjednačenosti.

Prvi put otkako se jedri na monotipovima Beneteau, na La Solitaireu je ponovno zavladao i strah od gubitka jarbola. Naime, događala su se uvijek ista puknuća početne pripone, tzv. D1, koja se zbog novog i modernijeg kroja glavnih jedara više priteže i dovodi do maksimuma izdržljivosti. Zbog istog problema dva spomenuta velika favorita nisu završila po jednu etapu te su završila daleko natrag u ukupnom plasmanu. U sezoni su isti do poznatog figarista i sina najčuvenijeg oceanskog jedriličara Erica Tabarlyja, Erwana Tabarlyja. Iz prikrajka je vrebao i sad već nešto stariji gospodin, u pedesetima, dvostruki pobjednik Alain Gauthier, koji se nakon deset godina izbivanja vratio u Figaro. Čovjek koji je, poput Gabarta danas, ranih 90-ih iskočio iz Figaroa na utrku samaca oko svijeta (Vendee) i odmah pobijedio, čovjek koji je poznat i po epizodi kada je upravo na Solitaireu 1997. godine izgubio ukupno treću pobjedu za 20 sekundi u zadnjoj etapi i kojeg je dvije godine ranije samim čudom pronašao Nicolas Berenger kako pliva u moru dobre dvije milje od vlastitog jurećeg Figaroa pod autopilotom.

Konkurencija je dijelom i zbog nedostatka sponzora u skupljim i većim projektima bila zaista svemirska. U ovom 45. izdanju sudjelovale su i dvije žene, Isabelle Joschke kojoj je to čak peti nastup i koja je usput na kvalifikacijskim regatama i treninzima bila i moj mentor, zadužen od klase kao jedan od iskusnijih natjecatelja, te Claire Pruvot, Normandijka kojoj je to drugi nastup na regati. Regata je, kao i svaki La Solitaire dosad, imala veoma interesantnih momenata. Ukupni pobjednici, odnosno prva trojica, znači pobjednik Jeremie Beyou, drugoplasirani Corentin Horeau te trećeplasirani Charlie Dalin, jedrili su ukupno kroz otprilike 12 dana i 20 sati s ukupnom razlikom od samo 21 minutu zbrojenog vremena između prvog i trećeg, te ispod sat vremena između prvog i šestog u ukupnom poretku!

Kad se još uzme u obzir da je vodeći nakon jedne i pol odjedrene regate na rubu Engleske (Cape Lizard) Yann Ellis izgubio jarbol i zamalo završio na hridima samog svjetionika, te da je odmah nakon starta treće etape vodeći nakon prve dvije Fabien Delahaye doživio gotovo istu sudbinu, zbog koje se morao vratiti u luku starta na popravak jarbola te ostati po pravilima za asistenciju minimalno dva sata, a kasnije i odustati, dovoljno govori o samim uzbuđenjima i izjednačenosti. Prvi put otkako se jedri na monotipovima Beneteau, na La Solitaireu je ponovno zavladao i strah od gubitka jarbola. Naime, događala su se uvijek ista puknuća početne pripone, tzv. D1, koja se zbog novog i modernijeg kroja glavnih jedara više priteže i dovodi do maksimuma izdržljivosti. Zbog istog problema dva spomenuta velika favorita nisu završila po jednu etapu te su završila daleko natrag u ukupnom plasmanu.

U sezoni su isti problem imala još tri broda, tako da je na startu zadnje etape u Les Sables de Olonneu nastala prava mala panika oko toga tko je sljedeći jer prognoza je bila 25 čv orce cijelu prvu noć, i to baš u zadnjoj etapi. Svem blještavilu ovogodišnjeg La Solitairea imao sam prigodu pridružiti se na startu upravo zadnje etape u Les Sables de Olonneu. Na samom izlaznom kanalu iz čuvene jedriličarske oceanske luke, iz koje starta i utrka oko svijeta, bilo je poredano preko 2000 pratitelja i navijača, svaki skiper u izlaznoj plovidbi bio je i osobno predstavljen uz ovacije i pljeskanje kao da ste na nogometnom stadionu… Ugođaj je bio zaista poseban. Samo zahvaljujući posebnoj propusnici i poznanstvu s natjecateljima uspio sam se uvući na dio pontona rezerviranog za brodove i prisustvovati interesu posjetitelja te, doslovno, guranju djece za autograme poznatijih i vodećih. Nekoliko sati nakon starta i prvog kruga oko plutača ispred same luke, regata se pratila po kafićima preko interneta i ekrana koji su u isto vrijeme i inače služili za prijenose nogometnih utakmica svjetskog prvenstva. Toga dana u Les Sables de Olonneu La Solitaire je bio važniji i od mundijala. Nešto zaista posebno, pogotovo ako ste jedriličar.

Na kraju, zbroj je bio dva izgubljena jarbola, uz njih jedan nasukani Figaro (onaj Claire Pruvot, koja nije mogla nastaviti u sljedećoj etapi) te sudar u drugoj etapi uslijed kojeg je skiper Joan Ahrweiler također morao odustati, a pobjednik, sada već trostruki, koji ulazi u pravu kuću slavnih, bio je Jeremie Beyou. Moj prijatelj Adrien napravio je rezultat karijere, završio je ukupno sedmi, a uz pobjedu lani u jednoj etapi postao je vrlo poznat sponzorima i budućim jedriličarskim projektima. Isabelle je, kao jedina djevojka u cilju, završila zaista odlična, 16., te je opravdala povjerenje novog i moćnog sponzora, Generali osiguranja.

Vidimo se dogodine?

Veliko je iznenađenje i rezultat Engleza Sama Matsona koji je u prvom nastupu – bizuth (francuski „novajlija“) − ostvario odlično i neočekivano 15. mjesto, vjerojatno  jedan od najboljih plasmana Engleza uopće. Moram se pohvaliti da je u mom prvom solo nastupu na Solo Maitre Coq, baš u Les Sables de Olonneu, Sam završio regatu upravo iza mene. Veteran i veoma poznati francuski figarist s mediteranskih obala Jean- Paul Moren, koji je ušao u šezdesete godine te je najstariji sudionik već nekoliko godina, zaokružio je svoju čak 108. etapu na La Solitaireu kao svojevrstan rekord, koji će vjerojatno biti nedostižan za bilo koga u budućnosti. Na kraju zadnje etape u Cherbourgu,

Jean je rekao da je to sigurno njegova zadnja etapa na La Solitaireu, no komentar novinara bio je: „Jean, prije točno dvije godine, na ovom istom mjestu i istom prilikom, sve ovo si mi već jednom rekao”. Sljedeće, 46. izdanje La Solitaire je dogodine, vjerojatno, prema glasinama, nešto kasnije i s jednom etapom koja staje u Irskoj, a prije toga jedri se već sada u kolovozu solo regata do Kanarskog otočja i natrag iz Lorienta u Bretanji. Svaka će od tih etapa biti po cca 1000 Nm. Ponovne pripremne regate, kasnije Tour de Bretagne i Fastnet za dvoje. Nadam se da će La Solitaire dogodine napokon biti i s jednim Hrvatom, možda i mojom malenkošću, ali isključivo uz sponzora i profesionalno u svakom detalju. Uz Morenovo „nikad ne reci ne opet“, jer na La Solitaireu su svi u cilju i pobjednici, mitovi i legende, pa i kad nisu Francuzi. Tada − pogotovo.

Napisao Emil Tomašević za časopis More | kolovoz • rujan 2014.

Ovaj tekst je zaštićen autorskim pravima. Bez izričite pisane suglasnosti vlasnika autorskog prava svako umnožavanje, distribucija, izmjene, ponovno prenošenje ili objavljivanje zaštićenog materijala strogo je zabranjeno, te predstavlja kazneno djelo sukladno Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, kao i temelj za postupak naknade štete, sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske.